dc.description.abstract | Infektivni bronhitis (IB) je akutno, visoko kontagiozno, multisistemsko oboljenje
živine, koje dovodi do značajnih ekonomskih gubitaka u intenzivnoj proizvodnji.
Uzročnik ovog oboljenja je virus, koji je svrstan u porodicu Coronaviridae, rod
Gammacoronavirus, red Nidovirales. U svetu je poznato oko 30 serotipova virusa IB
koji se međusobno razlikuju u virulenciji ili patogenosti za organe respiratornog
sistema, bubrege ili jajovod. Virus je podložan čestim genetskim promenama, što
dovodi do kontinuirane pojave novih sojeva sa povećanom virulencijom, različitim
tropizmom i širenjem uzročnika na novog domaćina. Virus se prenosi respiratornim
sekretima i fecesom zaraženih jedinki. Kontaminirani objekti i oprema mogu pomoći
u prenošenju, šireći virus iz jednog jata u drugo. U ovom istraživanju, ispitivali smo
povezanost pojave IB i biosigurnosnog plana na farmi brojlerskih pilića sa ciljem da
se identifikuju potencijalni, mogući putevi unošenja i širenja virusa. Farma ima
kapacitet za smeštaj 96000 pilića u turnusu, raspoređenih u četiri objekta. Starost
objekata na farmi je 3 godine. Prema imunoprofilaktičkom programu farme, pilići se
vakcinišu prvog dana života sa dve vrste žive vakcine (klasičan i varijantni soj). U dva
objekta, tokom dva sukcesivna turnusa, uočen je pojačani mortalitet (preko 11%),
dok je serološkim ispitivanjem uzorka krvi utvrđena visoka srednja vrednost titra
antitela usmerenih protiv virusa IB, koja ukazuje da su jedinke bile u kontaktu sa
divljim sojem virusa. Patomorfološkim pregledom leševa pilića drugog turnusa
utvrđene su sledeće promene: kataralno hemoragični traheitis, hiperemija pluća,
fibrinozni perikarditis i perihepatitis, adhezivni aerosakulitis, splenomegalija i
tačkasta krvarenja po slezini, hepatomegalija, nefromegalija, dilatacija žlezdanog
dela želuca, pododermatitis, hemoragije ileocekalnih tonzila i ascites. Procenom
biosigurnosnih mera na farmi utvrđeni su nedostaci u merama za spoljašnju
biosigurnost (ukrštanje čistih i prljavih puteva, menadžment razređivanja jata,
protokol za zaposlena lica i posetioce, postupci za uklanjanje leševa i stajnjaka), kao i
merama koje se odnose na unutrašnju biosigurnost (imunoprofilaktiči program,
gustina naseljenosti, prisustvo različitih uzrasnih kategorija pilića na istoj lokaciji).
Utvrđeni nedostaci u biosigurnosnom programu, kao i izbor vakcina koji nije
zasnovan na saznanju o najzastupljenijim serotipovima u lokalnom području, doveli
su do izbijanja bolesti usled unošenja divljih sojeva virusa. Glavni pristup kontrole IB
je upotreba živih i inaktivisanih vakcina. Međutim, nijedna vakcina ne može da stvori
potpunu zaštitu ukoliko se ne obezbedi pravilna primena biosigurnosnih mera. | sr |