Problem suzbijanja komaraca u Srbiji: pristup baziran na znanju i mogućnosti za primenu novih tehnologija
Mosquito control in Serbia: knowledge-based approach and possibilities for use of novel technologies
Authors
Vasić, AnaKureljušić, Jasna
Pavlović, Slavica
Kureljušić, Branislav
Milićević, Vesna
Radanović, Oliver
Kavran, Mihaela
Conference object (Published version)
Metadata
Show full item recordAbstract
Komarci (Diptera: Culicidae) su prepoznati kao globalni problem po zdravlje
ljudi i životinja, ekonomiju i održivi razvoj. Komarci ometaju ljudsku delatnost što
može negativno uticati na kvalitet života. U Srbiji postoji veliki diverzitet autohtonih
vrsta komaraca kojima za razvoj pogoduje umerena klima i obilje vodenih
staništa, ali i neadekvatno održavane vodene površine kako u ruralnim tako i u
urbanim sredinama. Invazivne vrste kao što je azijski tigrasti komarac, Aedes albopictus
Skuse, 1895, ali i autohtona vrsta Culex pipiens Linneaus, 1758 uspešno
se razmnožavaju čak i u posudama malih dimenzija u kojima se akumuliše voda.
Imajući u vidu biologiju ovih vrsta mnogi prirodni i veštački recipijenti vode u
urbanim sredinama predstavljaju potencijalna razvojna staništa ovih vrsta što
značajno otežava njihovo suzbijanje. Srbija je danas endemsko područje za zoonotske
flaviviruse, pre svega virus Zapadnog Nila (West Nile virus – WNV) i Usutu
virus čiji su glavni (ali ne i ...jedini prenosioci) u Evropi komarci vrste Cx. pipiens.
Prilikom procene rizika za širenje uzročnika bolesti bitno je identifikovati prisutne
vrste komaraca na datom području, a potom i njihove biotipove. Dobro poznavanje
biologije komaraca je osnova za procenu rizika i za donošenje odluka o
njihovom suzbijanju. Za procenu rizika posebno su značajne determinante kapaciteta
vektora i to brojnost populacije komaraca i njihova vektorska kompetentnost.
Eksperimentalno je potvrđeno da Ae. albopictus prenosi WNV. Bez obzira na
manju efikasnost transmisije u odnosu na Cx. pipiens, njihova velika brojnost daje
doprinos u širenju WNV. Uspešno dugogodišnje širenje areala rasprostiranja azijskog
tigrastog komarca u Srbiji kao i adaptiranost na umereni klimat u kome ova vrsta prezimljava, otežava kontrolu pojave i širenja WNV. Korišćenjem naučnog
pristupa u kontroli vektora i primenom savremenih metoda kao odgovor na precizno
identifikovan problem u sredini gde se vrši suzbijanje komaraca, racionalizuje
se potrošnja sredstava za ovu namenu. Niska efikasnost konvencionalnih mera
suzbijanja kao rezultat komplikovane biologije navedenih vrsta, zahteva uvođenje
novih efikasnijih metoda. Savremene metode suzbijanja larvi komaraca mogu
ograničiti njihovu populaciju čak i u sredinama gde primena insekticida nije dozvoljena,
kao što su zaštićena područja prirodnih vrednosti. Primena tehnike sterilnih
insekata (Sterile Insect Technique-SIT) uspešno dovodi do smanjenja broja
pojedinih vektorskih vrsta, kao npr. vrste Ae. albopictus. Kao poseban problem je
identifikovana rezistencija komaraca na insekticide, te su potrebne nove metode i
pristupi u suzbijanju komaraca.
Mosquitoes (Diptera: Culicidae) are recognized as a global problem for human
and animal health, the economy, and sustainable development. Mosquitoes disrupt
human activities, which can significantly negatively impact quality of life
and economy. Serbia has a large diversity of indigenous mosquito species that
thrive in a moderate climate and abundant water habitats, as well as inadequately
maintained water surfaces in both rural and urban areas. Invasive species such
as the Asian tiger mosquito, Aedes albopictus (Skuse, 1895), as well as the indigenous
species Culex pipiens (Linnaeus, 1758), successfully breed even in small
containers where water accumulates. Considering the biology of these species,
many natural and artificial water recipients in urban areas represent potential
developmental habitats for these species, significantly complicating their control.
Serbia is now an endemic area for zoonotic flaviviruses, primarily the West Nile
virus (WNV) and Usutu virus, whos...e main (but not only) vectors in Europe are
mosquitoes of the species Culex pipiens. When assessing the risk of disease spread,
it is essential to identify the present mosquito species in a given area, and then
their biotypes. A good understanding of mosquito biology is the basis for risk assessment
and decision-making regarding their control. Determinants of vector
capacity, such as mosquito population abundance and vector competence, are
particularly important in risk assessment. It has been experimentally confirmed
that Ae. albopictus transmits WNV. Despite its lower transmission efficiency compared
to Cx. pipiens, their high abundance contributes to the spread of WNV. The
expansion of areas where the Asian tiger mosquito is present in Serbia in a stable
population that overwinters is significant for controlling the occurrence and
spread of WNV. By using a scientific approach to vector control and implementing
modern methods in response to precisely identified problems in environments
where mosquito control is carried out, the expenditure for this purpose is rationalized.
The low efficiency of conventional mosquito control measures, resulting
from the complicated biology of the mentioned species, necessitates the introduction
of new, more effective methods. Modern methods of mosquito larvae control
can limit their population even in environments where the use of insecticides is not permitted, such as protected areas of natural value. The application of sterile
insect technique (SIT) successfully reduces the number of, for example, Aedes albopictus
species. Resistance of mosquitoes to insecticides has been identified as a
particular problem, requiring new methods and approaches to mosquito control.
Keywords:
Komarci / kontrola / WNV / Usutu virus / Srbija / Mosquitoes / control / WNV / Usutu virus / SerbiaSource:
35. Savetovanje Dezinfekcija dezinsekcija i deratizacija - Jedan svet jedno zdravlje, Vrnjačka Banja, 29. maj - 1. jun 2024, 2024, 83-91Publisher:
- Beograd : Srpsko veterinarsko društvo
Funding / projects:
- Ministry of Science, Technological Development and Innovation of the Republic of Serbia, institutional funding - 200030 (Scientific Veterinary Institute of Serbia, Belgrade) (RS-MESTD-inst-2020-200030)
- Ministry of Science, Technological Development and Innovation of the Republic of Serbia, institutional funding - 200117 (University of Novi Sad, Faculty of Agriculture) (RS-MESTD-inst-2020-200117)
Note:
- Zbornik radova
Collections
Institution/Community
Naučni institut za veterinarstvo SrbijeTY - CONF AU - Vasić, Ana AU - Kureljušić, Jasna AU - Pavlović, Slavica AU - Kureljušić, Branislav AU - Milićević, Vesna AU - Radanović, Oliver AU - Kavran, Mihaela PY - 2024 UR - https://reponivs.nivs.rs/handle/123456789/1026 AB - Komarci (Diptera: Culicidae) su prepoznati kao globalni problem po zdravlje ljudi i životinja, ekonomiju i održivi razvoj. Komarci ometaju ljudsku delatnost što može negativno uticati na kvalitet života. U Srbiji postoji veliki diverzitet autohtonih vrsta komaraca kojima za razvoj pogoduje umerena klima i obilje vodenih staništa, ali i neadekvatno održavane vodene površine kako u ruralnim tako i u urbanim sredinama. Invazivne vrste kao što je azijski tigrasti komarac, Aedes albopictus Skuse, 1895, ali i autohtona vrsta Culex pipiens Linneaus, 1758 uspešno se razmnožavaju čak i u posudama malih dimenzija u kojima se akumuliše voda. Imajući u vidu biologiju ovih vrsta mnogi prirodni i veštački recipijenti vode u urbanim sredinama predstavljaju potencijalna razvojna staništa ovih vrsta što značajno otežava njihovo suzbijanje. Srbija je danas endemsko područje za zoonotske flaviviruse, pre svega virus Zapadnog Nila (West Nile virus – WNV) i Usutu virus čiji su glavni (ali ne i jedini prenosioci) u Evropi komarci vrste Cx. pipiens. Prilikom procene rizika za širenje uzročnika bolesti bitno je identifikovati prisutne vrste komaraca na datom području, a potom i njihove biotipove. Dobro poznavanje biologije komaraca je osnova za procenu rizika i za donošenje odluka o njihovom suzbijanju. Za procenu rizika posebno su značajne determinante kapaciteta vektora i to brojnost populacije komaraca i njihova vektorska kompetentnost. Eksperimentalno je potvrđeno da Ae. albopictus prenosi WNV. Bez obzira na manju efikasnost transmisije u odnosu na Cx. pipiens, njihova velika brojnost daje doprinos u širenju WNV. Uspešno dugogodišnje širenje areala rasprostiranja azijskog tigrastog komarca u Srbiji kao i adaptiranost na umereni klimat u kome ova vrsta prezimljava, otežava kontrolu pojave i širenja WNV. Korišćenjem naučnog pristupa u kontroli vektora i primenom savremenih metoda kao odgovor na precizno identifikovan problem u sredini gde se vrši suzbijanje komaraca, racionalizuje se potrošnja sredstava za ovu namenu. Niska efikasnost konvencionalnih mera suzbijanja kao rezultat komplikovane biologije navedenih vrsta, zahteva uvođenje novih efikasnijih metoda. Savremene metode suzbijanja larvi komaraca mogu ograničiti njihovu populaciju čak i u sredinama gde primena insekticida nije dozvoljena, kao što su zaštićena područja prirodnih vrednosti. Primena tehnike sterilnih insekata (Sterile Insect Technique-SIT) uspešno dovodi do smanjenja broja pojedinih vektorskih vrsta, kao npr. vrste Ae. albopictus. Kao poseban problem je identifikovana rezistencija komaraca na insekticide, te su potrebne nove metode i pristupi u suzbijanju komaraca. AB - Mosquitoes (Diptera: Culicidae) are recognized as a global problem for human and animal health, the economy, and sustainable development. Mosquitoes disrupt human activities, which can significantly negatively impact quality of life and economy. Serbia has a large diversity of indigenous mosquito species that thrive in a moderate climate and abundant water habitats, as well as inadequately maintained water surfaces in both rural and urban areas. Invasive species such as the Asian tiger mosquito, Aedes albopictus (Skuse, 1895), as well as the indigenous species Culex pipiens (Linnaeus, 1758), successfully breed even in small containers where water accumulates. Considering the biology of these species, many natural and artificial water recipients in urban areas represent potential developmental habitats for these species, significantly complicating their control. Serbia is now an endemic area for zoonotic flaviviruses, primarily the West Nile virus (WNV) and Usutu virus, whose main (but not only) vectors in Europe are mosquitoes of the species Culex pipiens. When assessing the risk of disease spread, it is essential to identify the present mosquito species in a given area, and then their biotypes. A good understanding of mosquito biology is the basis for risk assessment and decision-making regarding their control. Determinants of vector capacity, such as mosquito population abundance and vector competence, are particularly important in risk assessment. It has been experimentally confirmed that Ae. albopictus transmits WNV. Despite its lower transmission efficiency compared to Cx. pipiens, their high abundance contributes to the spread of WNV. The expansion of areas where the Asian tiger mosquito is present in Serbia in a stable population that overwinters is significant for controlling the occurrence and spread of WNV. By using a scientific approach to vector control and implementing modern methods in response to precisely identified problems in environments where mosquito control is carried out, the expenditure for this purpose is rationalized. The low efficiency of conventional mosquito control measures, resulting from the complicated biology of the mentioned species, necessitates the introduction of new, more effective methods. Modern methods of mosquito larvae control can limit their population even in environments where the use of insecticides is not permitted, such as protected areas of natural value. The application of sterile insect technique (SIT) successfully reduces the number of, for example, Aedes albopictus species. Resistance of mosquitoes to insecticides has been identified as a particular problem, requiring new methods and approaches to mosquito control. PB - Beograd : Srpsko veterinarsko društvo C3 - 35. Savetovanje Dezinfekcija dezinsekcija i deratizacija - Jedan svet jedno zdravlje, Vrnjačka Banja, 29. maj - 1. jun 2024 T1 - Problem suzbijanja komaraca u Srbiji: pristup baziran na znanju i mogućnosti za primenu novih tehnologija T1 - Mosquito control in Serbia: knowledge-based approach and possibilities for use of novel technologies EP - 91 SP - 83 ER -
@conference{ author = "Vasić, Ana and Kureljušić, Jasna and Pavlović, Slavica and Kureljušić, Branislav and Milićević, Vesna and Radanović, Oliver and Kavran, Mihaela", year = "2024", abstract = "Komarci (Diptera: Culicidae) su prepoznati kao globalni problem po zdravlje ljudi i životinja, ekonomiju i održivi razvoj. Komarci ometaju ljudsku delatnost što može negativno uticati na kvalitet života. U Srbiji postoji veliki diverzitet autohtonih vrsta komaraca kojima za razvoj pogoduje umerena klima i obilje vodenih staništa, ali i neadekvatno održavane vodene površine kako u ruralnim tako i u urbanim sredinama. Invazivne vrste kao što je azijski tigrasti komarac, Aedes albopictus Skuse, 1895, ali i autohtona vrsta Culex pipiens Linneaus, 1758 uspešno se razmnožavaju čak i u posudama malih dimenzija u kojima se akumuliše voda. Imajući u vidu biologiju ovih vrsta mnogi prirodni i veštački recipijenti vode u urbanim sredinama predstavljaju potencijalna razvojna staništa ovih vrsta što značajno otežava njihovo suzbijanje. Srbija je danas endemsko područje za zoonotske flaviviruse, pre svega virus Zapadnog Nila (West Nile virus – WNV) i Usutu virus čiji su glavni (ali ne i jedini prenosioci) u Evropi komarci vrste Cx. pipiens. Prilikom procene rizika za širenje uzročnika bolesti bitno je identifikovati prisutne vrste komaraca na datom području, a potom i njihove biotipove. Dobro poznavanje biologije komaraca je osnova za procenu rizika i za donošenje odluka o njihovom suzbijanju. Za procenu rizika posebno su značajne determinante kapaciteta vektora i to brojnost populacije komaraca i njihova vektorska kompetentnost. Eksperimentalno je potvrđeno da Ae. albopictus prenosi WNV. Bez obzira na manju efikasnost transmisije u odnosu na Cx. pipiens, njihova velika brojnost daje doprinos u širenju WNV. Uspešno dugogodišnje širenje areala rasprostiranja azijskog tigrastog komarca u Srbiji kao i adaptiranost na umereni klimat u kome ova vrsta prezimljava, otežava kontrolu pojave i širenja WNV. Korišćenjem naučnog pristupa u kontroli vektora i primenom savremenih metoda kao odgovor na precizno identifikovan problem u sredini gde se vrši suzbijanje komaraca, racionalizuje se potrošnja sredstava za ovu namenu. Niska efikasnost konvencionalnih mera suzbijanja kao rezultat komplikovane biologije navedenih vrsta, zahteva uvođenje novih efikasnijih metoda. Savremene metode suzbijanja larvi komaraca mogu ograničiti njihovu populaciju čak i u sredinama gde primena insekticida nije dozvoljena, kao što su zaštićena područja prirodnih vrednosti. Primena tehnike sterilnih insekata (Sterile Insect Technique-SIT) uspešno dovodi do smanjenja broja pojedinih vektorskih vrsta, kao npr. vrste Ae. albopictus. Kao poseban problem je identifikovana rezistencija komaraca na insekticide, te su potrebne nove metode i pristupi u suzbijanju komaraca., Mosquitoes (Diptera: Culicidae) are recognized as a global problem for human and animal health, the economy, and sustainable development. Mosquitoes disrupt human activities, which can significantly negatively impact quality of life and economy. Serbia has a large diversity of indigenous mosquito species that thrive in a moderate climate and abundant water habitats, as well as inadequately maintained water surfaces in both rural and urban areas. Invasive species such as the Asian tiger mosquito, Aedes albopictus (Skuse, 1895), as well as the indigenous species Culex pipiens (Linnaeus, 1758), successfully breed even in small containers where water accumulates. Considering the biology of these species, many natural and artificial water recipients in urban areas represent potential developmental habitats for these species, significantly complicating their control. Serbia is now an endemic area for zoonotic flaviviruses, primarily the West Nile virus (WNV) and Usutu virus, whose main (but not only) vectors in Europe are mosquitoes of the species Culex pipiens. When assessing the risk of disease spread, it is essential to identify the present mosquito species in a given area, and then their biotypes. A good understanding of mosquito biology is the basis for risk assessment and decision-making regarding their control. Determinants of vector capacity, such as mosquito population abundance and vector competence, are particularly important in risk assessment. It has been experimentally confirmed that Ae. albopictus transmits WNV. Despite its lower transmission efficiency compared to Cx. pipiens, their high abundance contributes to the spread of WNV. The expansion of areas where the Asian tiger mosquito is present in Serbia in a stable population that overwinters is significant for controlling the occurrence and spread of WNV. By using a scientific approach to vector control and implementing modern methods in response to precisely identified problems in environments where mosquito control is carried out, the expenditure for this purpose is rationalized. The low efficiency of conventional mosquito control measures, resulting from the complicated biology of the mentioned species, necessitates the introduction of new, more effective methods. Modern methods of mosquito larvae control can limit their population even in environments where the use of insecticides is not permitted, such as protected areas of natural value. The application of sterile insect technique (SIT) successfully reduces the number of, for example, Aedes albopictus species. Resistance of mosquitoes to insecticides has been identified as a particular problem, requiring new methods and approaches to mosquito control.", publisher = "Beograd : Srpsko veterinarsko društvo", journal = "35. Savetovanje Dezinfekcija dezinsekcija i deratizacija - Jedan svet jedno zdravlje, Vrnjačka Banja, 29. maj - 1. jun 2024", title = "Problem suzbijanja komaraca u Srbiji: pristup baziran na znanju i mogućnosti za primenu novih tehnologija, Mosquito control in Serbia: knowledge-based approach and possibilities for use of novel technologies", pages = "91-83" }
Vasić, A., Kureljušić, J., Pavlović, S., Kureljušić, B., Milićević, V., Radanović, O.,& Kavran, M.. (2024). Problem suzbijanja komaraca u Srbiji: pristup baziran na znanju i mogućnosti za primenu novih tehnologija. in 35. Savetovanje Dezinfekcija dezinsekcija i deratizacija - Jedan svet jedno zdravlje, Vrnjačka Banja, 29. maj - 1. jun 2024 Beograd : Srpsko veterinarsko društvo., 83-91.
Vasić A, Kureljušić J, Pavlović S, Kureljušić B, Milićević V, Radanović O, Kavran M. Problem suzbijanja komaraca u Srbiji: pristup baziran na znanju i mogućnosti za primenu novih tehnologija. in 35. Savetovanje Dezinfekcija dezinsekcija i deratizacija - Jedan svet jedno zdravlje, Vrnjačka Banja, 29. maj - 1. jun 2024. 2024;:83-91..
Vasić, Ana, Kureljušić, Jasna, Pavlović, Slavica, Kureljušić, Branislav, Milićević, Vesna, Radanović, Oliver, Kavran, Mihaela, "Problem suzbijanja komaraca u Srbiji: pristup baziran na znanju i mogućnosti za primenu novih tehnologija" in 35. Savetovanje Dezinfekcija dezinsekcija i deratizacija - Jedan svet jedno zdravlje, Vrnjačka Banja, 29. maj - 1. jun 2024 (2024):83-91.