@conference{
author = "Maksimović Zorić, Jelena and Veljović, Ljubiša and Glišić, Dimitrije and Savić, Božidar and Jezdimirović, Nemanja and Milovanović, Bojan and Maletić, Jelena and Spalević, Ljiljana and Kureljušić, Branislav",
year = "2023",
abstract = "Influenca svinja predstavlja veoma važan zdravstvni i ekonomski problem u
komercijalnom uzgoju svinja. U etiologiji respiratornih oboljenja do kojih dovode dominiraju tri podtipa virusa influence tipa A - H1N1, H1N2 i H3N2, različitih genetskih i antigenskih karakteristika (Detmer, 2017). Iako u neimunom zapatu influenca može ostvariti visok morbiditet (i do 100%), mortalitet je uglavnom nizak (manji od 1%) i zavisi od soja virusa i prisustva drugih infekcija u zapatu (Van Reeth i sar., 2012, Zell i sar., 2013). Kao posledica cirkulacije virusa na
farmi dolazi do direktnih, i mnogo značajnijih, indirektnih gubitaka koji se ogledaju u smanjenju dnevnog prirasta, povećanju utroška hrane za kilogram prirasta, produžetku tova i dr. (Došen i sar., 2008). Na ekonomičnost proizvodnje najznačajnije utiče smanjenje dnevnog prirasta (Calderón Díaz i sar., 2020), a Haden i sar., 2012, su ustanovili da gubici po grlu u slučaju monoinfekcije virusom influence iznose 3,23$. Pored direktnih i indirektnih gubitaka u
proizvodnji, cirkulacija virusa influence u populacijama svinja predstavlja i problem od javnog značaja zbog zoonotskog potencijala koji ovi virusi poseduju i mogućih uzrokovanja oboljenja ljudi. Posle pandemije 2009. godine za koju je utvrđeno da je nastala prilagođavanjem i širenjem reasortiranog virusa svinja u humanoj populaciji (Smith i sar., 2009) opisani su mnogobrojni slučajevi oboljenja ljudi nastali prenošenjem virusa sa svinja na ljude (Hennig i sar., 2022). Iako
su to najčešće incidentni slučajevi oboljenja, a tek u nekoliko navrata oboljenje manje grupe ljudi (Hennig i sar., 2022), potencijal za prenos svinjskih virusa u humanu populaciju je evidentan, što upućuje na neophodnost praćenja raširenosti ove infekcije u zapatima svinja primenom kliničke opservacije i laboratorijskih ispitivanja obolelih.
Cirkulaciju virusa i stepen raširenosti infekcije u jednom zapatu svinja u kome se ne primenjuje vakcinacija kao mera kontrole, najlakše i najekonomičnije je utvrditi primenom laboratorijskog ispitivanja prisustva specifičnih antitela protiv virusa influence tipa A. Imunološki odgovor u vidu sinteze antitela je detektabilan već trećeg dana od nastanka infekcije (Lee i sar., 1995), pri čemu pik dostiže obično između 14. i 21. dana (Radojičić i sar., 2011). Nakon primarne infekcije nastali imunitet je dugotrajan i pruža zaštitu od infekcije istim ili drugim antigeno
sličnim sojem (Van Reeth i sar., 2012). Humoralni imunološki odgovor se ogleda u sintezi specifičnih antitela protiv hemaglutinina, neuraminidaze, nukleoproteina i matriks proteina virusa (Wright i sar., 2007), a laboratorijske metode koje se koriste za njihovu detekciju su imunoenzimski testovi (ELISA), virus neutralizacioni test (VNT) i inhibibicija hemaglutinacije (IHA) (Detmer i sar., 2013). Za testiranje velikog broja uzoraka seruma koje za cilj ima utvrđivanje seroprevalencije u jednom zapatu najpogodnije je koristiti ELISA test, dok se titar
antitela kod pojedinačnih životinja kao i podtip cirkulišućih virusa utvrđuju primenom VNT ili IHA. S' obzirom na činjenicu da je cirkulacija virusa influence tipa A potvrđena na većini velikih komercijalnih farmi u Srbiji (Maksimović Zorić i sar., 2020), izvršeno je ispitivanje seroprevalencije u različitim uzrasnim kategorijama i serotipizacija cirkulišućih virusa.",
publisher = "Požarevac : Sitograf RM",
journal = "20. Simpozijum Zdravstvena zaštita, selekcija i reprodukcija svinja",
title = "Seroloska ispitivanja influence kod razlicitih uzrasnih kategorija svinja uzgajanih na komercijalnim farmama",
pages = "55-48"
}